Dana 10. rujna u Gimnaziji Livno održana je edukacija namijenjena članovima školskih akcijskih timova o primjeni Indeksa inkluzivnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama Hercegbosanske županije. Edukaciji su nazočila 34 sudionika iz sedam školskih akcijskih timova, koji će u narednom razdoblju u svojim školama provoditi aktivnosti vezane uz primjenu ovog razvojnog alata.
Edukaciju je vodila dr. sc. Sanela Popović, savjetnica i vanjska suradnica Zavoda za odgoj i obrazovanje, koja je sudionicima predstavila materijale, temeljne postavke i metodologiju Indeksa inkluzivnosti te ih upoznala s cjelokupnim procesom njegove primjene u školi. Tijekom edukacije sudionici su se upoznali s osnovnim pojmovima i načelima inkluzivnog obrazovanja, kao i sa strukturom Indeksa inkluzivnosti. Predstavljene su tri ključne dimenzije Indeksa, šest područja procjene, indikatori i pitanja koja školama omogućuju sagledavanje postojećeg stanja i prepoznavanje područja u kojima postoji prostor za unapređenje.
Posebna pozornost posvećena je načinu provedbe samoprocjene. Naglašeno je da svrha Indeksa nije uspoređivanje škola niti vrednovanje pojedinaca, nego pokretanje procesa promišljanja o postojećoj školskoj praksi i prepoznavanje prepreka za učenje, sudjelovanje i napredovanje svih učenika.
U tom procesu važnu ulogu imaju upravo školski akcijski timovi, koji će koordinirati aktivnosti u svojim školama, poticati uključivanje različitih dionika te objedinjavati rezultate provedenih aktivnosti. Jedna od posebnih vrijednosti Indeksa inkluzivnost i jest činjenica da se temelji na sudjelovanju različitih dionika školskog života. U proces se, ovisno o mogućnostima i potrebama škole, uključuju učitelji i stručni suradnici, učenici, roditelji, rukovodstvo škole, ali i predstavnici lokalne zajednice.
Na taj se način dobiva šira slika o tome kako različiti sudionici doživljavaju školu, njezinu kulturu, pravila, odnose i odgojno-obrazovnu praksu. Upravo različite perspektive mogu pomoći školama da prepoznaju prepreke koje se u svakodnevnom radu možda ne uočavaju dovoljno jasno.
Sudionici su kroz praktične primjere imali priliku promišljati o mogućim odgovorima na pitanja iz Indeksa te o načinu na koji se dobiveni rezultati mogu pretvoriti u konkretne razvojne prioritete.
Poseban naglasak tijekom edukacije stavljen je na povezivanje rezultata samoprocjene s razvojnim planiranjem škole. Nakon provedene procjene potrebno je izdvojiti područja koja škola prepoznaje kao prioritetna te ih povezati s konkretnim ciljevima, aktivnostima, nositeljima i očekivanim rezultatima.
Na taj način Indeks inkluzivnosti ne ostaje samo na razini prikupljanja podataka i odgovora na pitanja, nego postaje osnova za sustavno planiranje promjena i unapređivanje školskog okruženja.
Primjena Indeksa može školama pomoći u promišljanju različitih pitanja – od kvalitete odnosa i osjećaja pripadnosti školskoj zajednici, preko sudjelovanja učenika i roditelja, do nastavnih metoda, podrške učenicima i uklanjanja različitih prepreka za učenje i sudjelovanje.
Indeks inkluzivnosti predstavljen je kao provjeren alat za samoprocjenu i razvojno planiranje, koji školama omogućuje da vlastite potrebe i razvojne prioritete sagledaju na sustavan i strukturiran način.
Njegova primjena usmjerena je na razvoj škole u tri međusobno povezana područja: izgradnju inkluzivne kulture, razvoj inkluzivnih politika i unapređivanje inkluzivne prakse.
Pritom inkluzija nije promatrana isključivo kroz pojedine učenike ili skupine učenika kojima je potrebna dodatna podrška, nego kao proces izgradnje škole u kojoj se svakom učeniku omogućuje pripadanje, sudjelovanje, učenje i napredovanje.
Za škole je posebno važno da se proces temelji na njihovim stvarnim potrebama i iskustvima te da se planirane promjene mogu pratiti i nadograđivati kroz daljnji razvojni rad.
Edukacija u Gimnaziji Livno dio je šireg procesa obveznog razvojnog planiranja temeljenog na primjeni Indeksa inkluzivnosti u školama Hercegbosanske županije. Nakon edukacije školski akcijski timovi nastavit će s aktivnostima u svojim školama, uključujući provedbu predviđenih postupaka samoprocjene, prikupljanje i razmatranje mišljenja različitih dionika te utvrđivanje područja koja će biti temelj za daljnje razvojno planiranje.
Cilj ovog procesa nije samo utvrditi trenutno stanje, nego potaknuti škole na kontinuirano promišljanje vlastite prakse i stvaranje uvjeta u kojima će svi učenici imati mogućnost aktivno sudjelovati u životu škole i ostvarivati svoje obrazovne potencijale.