Novosti

Seminar iz predmeta Likovna kultura u organizaciji Zavoda za odgoj i obrazovanje, održan je za učitelje likovne kulture, likovne pedagoge ŽZH, 8. siječnja 2020. godine u Osnovnoj školi Ruđera Boškovića u Grudama, s početkom u 10 sati.

Tema edukacije „Metodska praksa u nastavi likovne kulture“, sinteza je prikupljenih podataka s terena, sa savjetovodavnih uvida, proizašla iz namjere za ukazavanjem na nepravilnosti u shvaćanju, primjeni i realizaciji NPP-a predmeta Likovna kultura. Edukaciju je vodila mr. art Marijana Pažin-Ivešić, savjetnica za likovnu kulturu i likovnu umjetnost, vanjska suradnica Zavoda za odgoj i obrazovanje.

Edukaciji su prisustvovali učitelji likovne kulture Županije Zapadnohercegovačke. Cilj edukacije je bio ukazati na česte nepravilnosti u shvaćanju i realizaciji NPP-a za predmet Likovna kultura u osnovnoj školi, a sadržaj seminara bazirao se na predmetu i značaju likovne kulture u osnovnoj školi te principima vrednovanja i metodama u realizaciji nastave likovne kulture.

Savjetnica je kazala kako suvremeni pristup odgoju i obrazovanju, koji je u skladu s obrazovnim praksama mnogih europskih zemalja,  predstavlja prekretnicu i podrazumijeva drugačiju primjenu Nastavnog plana i programa, metoda rada, poimanja uloge učenika i nastavnika u nastavnom procesu. Bit promjene je da se težište obrazovanja usmjerava na ono što dijete treba znati i umijeti, a ne na ono što učitelj treba predavati. Dakle, učenik je postao aktivni subjekt procesa učenja te su programi usmjereni na dijete. Na seminaru je posebno stavljen naglasak na činjenicu da se nastavnik u suvremenom obrazovnom procesu kontinuirano profesionalno usavršava  i da  nije više samo posrednik znanja, nego je i aktivni savjetnik koji potiče i omogućava učeniku ostvarivanje vlastitih potencijala kroz „učenje otkrićem“.

Na seminaru su doneseni sljedeći zaključci:

• Predmet likovne kulture nije, niti bi trebao biti usmjeren samo na usvajanje „vještina“ crtanja, slikanja ili modeliranja.
• Vrednovanje u obliku ocjenjivanja ne bi se trebalo odnositi samo na rezultate praktičnog rada, nego na čitav proces koji učenici prolaze u nastavi iz ovog predmeta. (poseban naglasak je dat na ocjenjivanje likovne mape dječjih radova u formativnom procesu vrednovanja).
• Osim radosti stvaranja, ovaj predmet bi trebao pružiti učeniku razvijanje vizualnog pa tako i likovnog doživljaja i mišljenja kroz brojne aktivnosti, a pojedincima i otvoriti put ka samoostvarivanju kroz nastavak školovanja usmjerenog na likovne umjetnosti.
• Zadržavanje spontane, dječije, intrinzične motivacije uz razvijanje zrelog oblika uživanja – ekstrinzične motivacije je jedan od najvažnijih zadataka likovnog pedagoga. 

Edukacija na temu Implementacija kulturno-povijesne i prirodne baštine u redovitu nastavu te izvannastavne aktivnosti, održana je 8.siječnja 2020. godine u Osnovnoj školi Ruđera Boškovića u Grudama. Voditeljica stručne edukacije, doc. dr. sc. Olgica Marušić, naglasila je primjerenost teme za interdisciplinarno poučavanje kroz timski rad nastavnika. Ukazano je na nužnost osposobljavanja učenika za usvajanje koncepata koje će moći povezivati na vertikalnoj i horizontalnoj razini, interdisciplinarnim pristupom, što omogućava dugotrajno i kvalitetno znanje na višim kognitivnim razinama. Nova odgojno-obrazovna paradigma zagovara manje krut odnos između nastavnih predmeta, odnosno implicira međupredmetnu korelaciju s ciljem cjelovitog pristupa u proučavanju konkretne problematike.

Predmet izučavanja biologije prioritetno je prirodna baština, njena raznolikost i zaštita, koja s kulturno-povijesnom čini nedjeljivu cjelinu, uključujući sve aspekte okoliša. Kulturno-povijesna i prirodna baština oskudno su implementirane u nastavne sadržaje prirode i biologije, stoga su veće mogućnosti realizacije, u skladu sa suvremenim zahtjevima, kroz izvannastavne aktivnosti. Nadalje, svjesni smo bogatstva kulturno-povijesne te nadasve zanimljive prirodne baštine, koja nije u potpunosti kategorizirana i valorizirana te je podložna propadanju. Sudionici su upoznati s terminologijom kulturno-povijesne i prirodne baštine, koja se mijenjala i proširivala svoj opseg pod utjecajem tendencija očuvanja prirodnog okoliša. Ukazano je na odgojno-obrazovni značaj, kao i na potrebu adekvatne zaštite u cilju očuvanja autentičnog i prepoznatljivog identiteta.

Razgovaralo se i o mogućnostima sudjelovanja na natjecanjima i različitim projektima, što bi impliciralo većim interesom za zavičajnu baštinu te dodatno motiviralo učenike. Nužno je kombinirati inovativne strategije, kroz aktivnije sudjelovanje učenika u odgojno-obrazovnom procesu. Nastavni proces zahtijeva više dinamičnosti i aktivnosti, što je moguće ostvariti kroz terensku nastavu i istraživački rad. Nadalje, teorijski i istraživački problem baštine prvenstveno polazi od širokog spektra okolišne problematike, a odnosi se na dimenzije pristupa problemima zaštite i valorizacije. U konačnici, istraživanja interdisciplinarnim i multidisciplinarnim pristupom, zasigurno će pridonijeti senzibiliziranju mladih naraštaja za njegovanje i očuvanje zavičajne baštine te razvijanju svijesti o njenom značaju.

Zavod za odgoj i obrazovanje u suradnji s Međunarodnim udruženjem „Interaktivne otvorene škole“( MIOS) provodi projekt „Širenje metodologije Servisnog-Učenja“s ciljem povećanja kvalitete nastave i učenja i davanja na značaju esencijalnim promjenama u obrazovanju tj. promjenama kod prosvjetnih djelatnika/ca da razumiju holistički razvoj i rast mladih ljudi i razvijaju funkcionalna znanja i vještine i snažan osjećaj za zajednicu u kojoj žive .

Drugi modul obuke proveden je 9 i 10.1 2020. godine u Hotelu Park u Širokom Brijegu i Hotelu Park u Livnu. U projekt je uključeno 15 škola iz Županije Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije,
Tokom treninga učesnici/e su se upoznali sa Servisnim-Učenjem kao formom nastavnog procesa, vidjeli kako Servisno-Učenje može doprinijeti boljim rezultatima PISA istraživanja, upoznali se s koracima koji se poduzimaju pri realizaciji Servisnog-Učenja (ispitivanje potreba, planiranje i razvoj ideje, partnerstvom između škole i zajednice, realizacija nastave i servisa u zajednici, refleksija i slavlje). Provedena je analiza svakog koraka Servisnog-Učenja, alati kako se pojedini korak provodi. Između susreta nastavno osoblje će primjenjivati naučeno u nastavnoj praksi. Na kraju, zadnji susret će biti upriličen kao refleksija na proces učenja nastavnika/ca. Rezultat ovih edukacija će biti razvijen projekt Servisnog-Učenja po školi, koji će kasnije realizirati u svojim školama i zajednicama.
Kroz ovaj projekt provest ćemo:
1.) Treninge za nastavno osoblje i menadžment škola u cilju pružanja podrške za provođenje različitih strategija podučavanja učenika/ca;
2.) Umrežavanje škola i partnera - podrška u osiguravanju transformacije i održivosti projektnih intervencija,
3.) Uspostavljanje obrazovnih platformi kao strukture unutar zajednica za inovacije u tehnologijama poučavanja i učenja kako bi se osigurale prateće aktivnosti za svakog učenika/cu unutar škola.
Metodologija Servisnog-Učenja je forma nastave u kojoj se kombinira učenje u školi i učenje u zajednici koju razvijaju, provode i evaluiraju učenici/ce, a uz koordiniranje nastavnog osoblja. To će imati veliki utjecaj na učenike/ce jer će biti vrlo aktivni u procesu implementacije svih koraka Servisnog-Učenja i osigurati da učenici koriste ono što su naučili u učionici, tj da primjenjuju znanja i vještine razvijajući tako osjećaj pripadnosti i vrijednosti. Nastavnici/ce će, kao glavna ciljna grupa, naučiti više o fascilitiranju procesa učenja i steći jasnoću što treba uraditi kako bi se razvilo smisleno i funkcionalno znanje
Školski menadžment će imati priliku naučiti više o Servisnom-Učenju i potencijalima za unapređenje planiranja i provođenja nastavnog procesa, zatim o otvorenosti škole prema zajednici i kako napraviti smislenu povezanost između škole – školske svakodnevnice i zajednice gdje se nalazi.
Pedagozi će naučiti i/ili produbiti postojeće znanje o načinima kako davati povratnu informaciju na nastavni proces ili praksu obrazovanja učenika/ca.

U utorak, 7. siječnja 2020. godine u zgradi Vlade ŽZH, održano je stručno usavršavanje iz tehničke kulture koje je vodila i pripremila dr. sc. Jelica Galić, a tema je bila Tehnička kultura sa sadržajem informatike i povezanost s ostalim predmetima. Raspravljalo se o pedagoškoj vrijednosti tehničke kulture s četiri aspekta vrijednosti, a to su: intelektualni, etički, estetski i djelatni. Tehnička kultura ima integrativnu ulogu jer sadržaji i aktivnosti različitih predmeta mogu biti obuhvaćeni u sadržajima i aktivnostima učenja i poučavanja. Osposobljavanje za život je osnovna svrha i funkcija svakog školovanja. Opće obrazovanje orijentirano prema budućnosti zahtijeva školske programe sa sadržajima koji će omogućiti i sve veću tehničko-tehnološku i informatičku pismenost. Tehnička kultura učenike uvodi u svijet tehnike i omogućava razumijevanje tehničkoga okružja čovjeka.

U nastavnome predmetu tehnika se upoznaje kao tvorevina i kao vještina.
Upravo su prirodne zakonitosti, o kojima se učenike poučava različitim nastavnim predmetima, često u temeljima djelovanja tehnike.
Nastavni predmet uključuje razmatranje i razumijevanje odnosa čovjeka i tehnike, utjecaja tehnike i tehnologije na društvo te ovisnost čovjeka o tehnici i tehnologiji.
Osnovno načelo Tehničke kulture jest poštivanje individualnih sposobnosti i interesa učenika.
Sudionici su postavljali pitanja i predlagali što smatraju potrebnim za održavanje nastave iz tehničkog odgoja u 21. stoljeću, a neki od prijedloga su bili opremanje kabineta za tehničku kulturu, veći broj sati u tjednu zbog širine gradiva te ujednačiti kriterije vrednovanja učenika.
Na samome kraju, savjetnica je izdvojila i naglasila da znanstveno-tehnološki razvoj uvjetuje stalne promjene svekolikog čovjekova života a tehnika sve više određuje način i kvalitetu življenja. Zato tendencije promjena u programima općeobrazovnih škola u svijetu i idu u smjeru povećanja i znanstvenog i tehnološkog obrazovanja - svestranog obrazovanja. Traže se i preporučuju “uravnoteženi programi” nužni za svestrani razvoj učenika pri čemu nastavne discipline trebaju obuhvaćati jezike, matematiku, prirodne znanosti, tehnologiju.

U epohi kada tehnika slavi svoje pobjede i to ne samo proizvodne i ne samo u oblasti industrije, u epohi u kojoj ona ostvaruje vječna ljudska maštanja, možda nepotrebna ali velika, teško je ne vidjeti njenu veliku ulogu u formiranju ličnosti.